Čudovišna keramika: posao rađen s ljubavlju
I keramika može biti čudesna. Dokaz za to je Čudovišna keramika iz čije kreativne radionice izlaze najdivniji komadi posuđa. I to vidjet ćete, ne samo posuđe. Iza brenda Čudovišna keramika stoji Andrea Peračković Žigo, kako sama za sebe kaže, "ženska glava s puno dileme, dosta ludosti i nešto ideja, mama dvoje djece, supruga, po struci profesorica likovne kulture, rođena i živi u Rijeci". Sve je počelo kao hobi jedne kreativne mame, a razvilo se u jednu lijepu priču te je hobby prerastao u posao rađen s puno ljubavi. Svi znamo da je najljepše raditi ono što voliš i što te veseli, odnosno kad radiš posao koji uopće ne smatraš poslom i nije ti teško raditi ga koliko god je potrebno. Zato me uvijek vesele ovakve priče i drago mi je kad ih mogu podijeliti s vama.
Stoga, ako trebate koji unikatan komad nakita za neku posebnu prigodu, ili tražite sad za poklon voljenim osobama primjerice za useljenje u novi dom, sve to i mnogo više možete naći u Čudovišnoj keramici. Ono što je meni posebno lijepo je posuđe, no neću vam više otkrivati nego vas prepuštam da uživate u priči kroz koju ćete saznati sve detalje, a tu su i fotkice koje govore više od 1000 riječi. Meni je osobno divno što paze na svaki detalj, na natpise koje osmišljavaju, na dizajn, jer je upravo to što nas na prvu osvoji kad pogledamo fotkice. Šalice i zdjelice su moji favoriti, uz božićne kuglice, a to što se mogu personalizirati natpisima po želji mi je još savršenije jer u glavi odmah nastane neka divna kombinacija koju bi oni zasigurno preslikali na keramiku i stvorili još jedno pravo malo remek djelo. "Glava u oblacima", "jednostavno čudesna", "maštam i to je sve", detalji, boje, točkice, zlatna boja, crteži, ilustracije, sve je to samo mali dio onoga što čini Čudesnu keramiku zaista čudesnom.
Kako se razvijala cijela priča i kako je nastao brend, ispričala nam je Andrea, koja otkriva da radi svoj posao iz snova.
Cijela priča traje već godinama. Prvo je bio hobi jer nisam radila već bila kod kuće s djecom. Kada cijeli život nešto „prtljate“ s prstima, prvo kao dijete u blatu, pa dođe škola i onda neki ozbiljniji zadaci kroz srednju umjetničku školu i potom faks, kada crtate, slikate, kiparite, modelirate, onda je teško biti miran, pa makar i kratko, ne pustiti tu kreativnu želju van. Prvo nisam imala peć pa sam uglavnom kod kuće slikala na platnu ili drvu. Uskoro sam počela raditi u jednoj riječkoj udruzi gdje sam radila s djecom posebnim potrebama kao voditelj likovnih radionica. Tamo smo uskoro nabavili keramičku peć. I tada su krenuli moji prvi keramički satovi. Prvo za sebe, pa za obitelj, onda su se nizali pokloni za prijatelje i poznanike a za satovima su se pomalo s vremenom nizali i drugi uporabni predmeti i nakit. U međuvremenu kupila sam svoju peć. I od tada keramička priča traje, već preko desetak godina... Pred neko vrijeme odlučila sam to pokušati pretvoriti u posao, zašto hobi i strast nebi bili i unosni, k tome kada je i usko povezano strukom? Eto, sada sam u fazi postavljanja posla na noge. Keramika je izrazito složen proces, za svaki segment je potrebno određeno vrijeme i postupci, ništa se ne preskače. Uz to nepredvidiva je. Iziskuje jako puno isprobavanja, eksperimentiranja, učenja. Zato si moram dozvoliti dovoljno vremena i strpljenja jer nema drugog puta.
Trenutno imam nekoliko vrsta šalica u ponudi, isto tako zdjelica, naušnice i broševe te naravno satove. Uvijek sam u nekoj fazi dodavanja neke drugačije varijante šalice ili pak izbacivanja neke. Ti radiš što ti se sviđa ali treba ipak poštivati zahtjeve kupaca i nuditi ono što se najviše traži. Šalice su ipak, najviše tražene i nekako njima sada posvećujem više vremena - od dizajna oblika kao i završnog izgleda. Također ljudima su zanimljive i zdjelice sa natpisima u kojima mogu pronaći sebe ili osobu koje će darivati. Tako se nađu natpisi : „ ti si moj nemir“, „maštam i to je sve“, „glava u oblacima“ , „posvuduša“ i još puno...često napišem i nešto po narudžbi a najdraže su mi moje „riječke mačke“, zdjelice ili šalice za sve koji su tu u Rijeci rođeni ili vole Rijeku. Također tu su, meni jako dragi broševi gdje puštam maština volju sa oblicima, bojama, teksturama... Prošle godine sam za božićne blagdane napravila i seriju kuglica za bor sa prepoznatljivom riječkom dizalicom i jako su se svidjele ljudima, ove godine planiram i malo proširiti ponudu sa kuglicama.
Jako puno vremena provodim radeći na dizajnu, sve mi je bitno, oblik, detalji, boje tj. glazure.. Teško mi je reći što mi je inspiracija, ponekad je najčešće to neko moje unutarnje raspoloženje koje se onda odražava na moje uradke. Možda malo konkretnije izdvojila bih detalje iz prirode, obožavam biti vani, pa onda vidiš teksturu lista ili kamenčića na plaži i eto neke nove ideje. To je jednim djelom i neka vrsta suradnje mene kao dizajnera i kupaca, odnosno prilagođavam se dosta i onome što se traži i što je na neki način „in“ u svijetu keramike ali uvijek je u tome dio mene i mog izričaja. Na nekim predmetima više, nekim manje. Ipak kada nisam s nečim zadovoljna , može se to sviđati svima ali nema moj prolaz za dalje. Puno je toga na mojim policama „proba“. Mislim da je to proces koji uvijek traje. Kao i sa svime, nešto ti se sviđa danas,sutra ne. Pa onda mjenjaš, izmišljaš, razmišljaš, skiciraš, isprobavaš i tako ispočetka. Puno je tu akcije u pozadini, nešto kao naši smartphoni kad imaju brdo otvorenih aplikacija, tako nekako radi i moj mozak. Dok ti ne zatreba ono: obriši sve...
Kada radiš nešto sa srcem, onda se to prepoznaje. Imam faze kada su to boje pa onda ljudi uživaju u toj šarenosti a opet napravim i nešto gotovo monokromno pa se opet ljudima svidi. Za svakoga ponešto..mislim da je možda i u tome prednost. Svakako ću još raditi na ponudi i njenom obogaćivanju.
Otkako sam na društvenim mrežama svakodnevno imam doticaj s kupcima. Najčešće su reakcije odlične i često se dogodi da mi kupci ponovno naručuju. Znači da su zadovoljni. U planu je uskoro i web stranica na kojoj će sve biti pomno prikazano i baš joj se veselim a tu će se svakako moći i bolje i razloženije pogledati ponuda.
Zanimalo me i kako izgleda jedan dan u njihovoj radionici te kako nastaju njihovi proizvodi.
Pa imam neke svoje rutine. Ujutro kada djeca odu svojim putem slijedi moje vrijeme za kafe kako mi Primorci kažemo. To se ne preskače jer onda dan nebi bio kako treba. Tek tada mogu u radionicu koja je nekad bila garaža naše obiteljske kuće a sada sve više poprima izgled studia. Tada krećem. Kako sam već rekla, proces je zahtjevan. Svoje predmete oblikujem na nekoliko načina: spajanjem izvaljanih komada gline, utiskivanjem u ili na keramički kalup a najviše uljevanjem tekuće gline u gipsani kalup. Tada gips upija neko vrijeme vodu iz gline i uz stijenku kalupa ostaje sloj gline. Kada taj sloj postaje dovoljno debeo izljeva se višak gline i tako nakon nekog vremena stajanja vadite glineni predmet iz kalupa. Nakon prvog oblikovanja i obrade rubova i slično slijedi sušenje. Nakon nekoliko dana, ovisno o količini vlage u prostoru i debljini predmeta slijedi prvo pečenje, pravilnije paljenje u keramičkoj peći na oko 1000 stupnjeva Celzijevih. Ciklus traje 24 h. Tada na predmet nanosim glazuru i tu opet postoje razni načini, ovisi o glazuri i efektu koji se želi postići. Ponekad više vremena izgubim jer nešto i crtam po glazurnim bojama ili olovkama prije nanošenja glazure. Onda još jedan ciklus paljenja od 24 h. I onda ako je tako peć htjela, glazura bude u redu, predmet nije pukao, predmet je gotov. Ponekad je teško jer si nestrpljiv ali u keramici se svaki proces mora ispoštivati do kraja inače nešto ne ispadne kako treba.
Je li toj moj posao iz snova? Mislim da bih ja mogla imati barem 5 poslova iz snova ali ovo je svakako jedan od njih iako ima još mjesta napretku. Na tome radim i zaista uživam i nadam se da će tako ostati još dugo. Naravno tu su još neki planovi tako da tko zna gdje će me sve to odvesti. Nemam ništa strogo zacrtano.
Radim po narudžbi iako je to jako teško. Prvo, ljudima je ponekad teško objasniti zašto je potrebno čekanje. Oni koji se bave keramikom razumiju a i tko pročita proces iz pitanja iznad malo će mu biti jasnije. Također ljudi se svega dosjete. Ne razumiju svi da ne mogu odraditi baš sve, negdje mora biti granica da to ostane ipak moja šalica ili zdjelica, ne nešto što uopće nije moj stil. Ipak najčešće se jako lijepo dogovorim sa kupcem i želje i dogovori će i dalje biti mogući.
Moji proizvodi su trenutno dostupni na facebooku i instagramu i tako se i najviše dogovaram s kupcima i tu se i naručuju. Kao što sam spomenula, uskoro će biti web stranica a trenutno sam u dogovoru s nekoliko galerija gdje će moja keramika biti dostupna. Naravno, s vremenom planiram sve više širiti mrežu mjesta na kojima će se moji proizvodi prodavati. Također, imam i puno planova za dalje ali ne želim se njima pretjerano opteretiti. Pustiti ću da vrijeme pokaže. Zasad samo raditi više i bolje.
I na samom kraju, pitanje bez kojega ne možemo završiti razgovor. Pitala sam Andreu na čemu je u životu zahvalna i što je za nju sreća?
Zahvalna prvo na mojoj obitelji divnoj obitelji i zdravlju. Sreća je za mene jedan fini balans između očekivanja, realnosti, svog vlastitog truda i okolnosti. Svašta se tu posloži ali bit je u tvom stavu i volji prema svemu. I opet veliki trud. I VELIKI red opuštanja, onako kako god paše kome. Treba si dati odmora, oduška, naći svoj ispušni ventil. Jednom rječju treba sebe posložiti inaći svoj unutarnji mir. Nije to lako uvijek. Ali tada si sretan i zadovoljan.
Na samom kraju, mogu zahvaliti dragoj Andrei na divnom razgovoru, a vas sve uputiti na njihove stranice i društvene mreže jer ćete tako najbolje vidjeti njihove radove i uvjeriti se da vam nešto treba već danas, za vas ili za poklon vašim najdražima.
Photo by Čudovišna keramika
0 komentara :