Ukrašavanje keksića royal icingom je nešto najljepše i najkreativnije što se može raditi u kuhinji. To je umjetnost u punom smislu te riječi. Barem za mene. Svaki se keks može oblikovati i personalizirano ukrasiti, bezbroj je mogućnosti i mašta nam je uistinu najbolji prijatelj kad je u pitanju ukrašavanje finih keksića. Nije ni nužno da to bude ukrašavanje royal icingom no royal je i više nego pogodan za ovakve pothvate. S njim se može napraviti što god si zamislimo. Samo treba vremena, strpljenja, malo kreativnosti, puno ideja i dobre volje. I da, ono najvažnije, trebaju vam zdrave ruke koje mogu sve to izdržati. Kod mene to više nije slučaj pa teško da ću se više moći ovime baviti no ako vaše jesu, od srca preporučam svakome da proba napraviti barem pokoji keksić i onda ga pokloni voljenoj osobi. Osim što ćete na taj način nekoga obradovati pokazati ćete toj osobi i koliko vam je stalo. Ljubav je uvijek išla i uvijek će ići kroz želudac. A izrada ovakvih keksića je i više nego prikladan način da nekome pokažete što osjećate.

Eto, da ne duljim, kako sam već objavila na blogu recepte prema kojima radim ovakve keksiće, neću ih ponavljati nego ću vam samo pokazati fotkice keksića koje sam radila da se inspirirate i dobijete ideje za svoje keksiće. Nazvala sam ih happy cupcake keksićima jer su baš takvi: veseli, šareni i neki doslovno "nasmijani" :)). Među veselim keksima, skriva se i par keksića od kojih je "bolja polovica" odjevena u čipkastu haljinicu a druga polovica nosi leptir mašnu.  

Priprema je započela prije nekoliko mjeseci, nakon što sam prvi put operirala ruku. Tada sam bila nadobudna, da se tako izrazim, i mislila sam da će oporavak biti kratak, da ću za par dana moći raditi sve kao što sam mogla prije i zapravo, da će mi biti bolje nego prije operacije - kao da mi nikad ništa ni nije bilo. No, vrlo sam brzo shvatila da to neće biti tako. Oporavak je potrajao, onda je krenulo vježbanje ruke i napredak je bio vidljiv ali je to išlo presporo za mene. Razočaralo me kad sam vidjela da mi ruke više nikad neće biti kao prije i da s godinama može ići samo na gore. Nije ohrabrujuća činjenica da ću sigurno još puno puta završiti na operaciji prstiju jer su mi već svi zahvaćeni no na kraju se čovjek pomiri s tim jer to nije nešto s čim ja ne bih mogla živjeti. No nažalost, neke stvari se moraju žrtvovati pa ću tako ja, za dobro mojih ruku, morati prestati dekorirati kekse, između ostaloga. Jer je to za moje ruke jednostavno prebolno i neizdrživo. Teško je objasniti kakav je to osjećaj no vjerujem da ćete me razumijeti kad vam kažem da sa nepunih 28 godina toliko toga ne mogu raditi s rukama. Stvari mi ispadaju iz ruku, kad nešto trebam otvoriti nemam snage u prstima, kad moram raditi nešto ovakvo poput ukrašavanja keksića bol je užasna. I strašno je tako se osjećati s toliko godina no što je tu je. Iako se pitam kako će sve to biti s godinama, znam da se protiv sudbine ne može. Znam samo da toliko toga želim raditi ali više ne mogu, moram usporiti i pažljivo birati. Tako da, niti tipkanje mi ne čini dobro no bez toga ne ide. Informatika mi je struka a osim toga, neću zapostaviti blog, prestati dizajnirati i pisati kolumnu zbog toga. Ma koliko mi štetilo. Teško je svega se odreći. Možda bude mi jednog dana žao no dok god mogu raditi ću sve što želim, možda malo sporije, pažljivije no neću odustati. I možda opet koji put pokleknem pa napravim koji keksić sebi za dušu no nadam se da ću se uspjeti oduprijeti.

Upravo tako, u trenucima predomišljanja, nastali su i keksići koje gledate na slikama. I to nisu jedini keksići koje sam napravila taj dan. Ima toga još no podijelila sam ih kako bih imala materijala za više članaka. Mislila sam da ću nakon operacije sve ovo napraviti s pola snage, bez boli i muke, no čim sam počela jasno mi je bilo što me čeka. Ali kad sam već počela i ispekla hrpu keksića odlučila sam još jednom uživati, bez obzira na zdravstvene probleme. I nadam se da se trud isplatio. Meni su keksići slatki pa se nadam da će se svidjeti i vama. Ja ih čuvam u svom domu na stolu i kad god mi netko dođe, budu glavna atrakcija. 

Uživajte u fotografijama...

Pročitaj više »

Danas ćete se još jednom uvjeriti da je u kuhinji uistinu sve moguće i da je samo nebo granica kad zakoračite u čaroban svijet slastica i dekoracija. Pogledajte samo ova divna roza srca na fotografiji i zamislite ih na svojim slasticama. Slastičarstvo nam omogućuje jednu sasvim novu dimenziju kreativnosti i to je ono najljepše čime se u kuhinji možemo baviti, osim punjenjem trbuščića naših najdražih. Dekoriranje opušta, umiruje i odlična je terapija za svakoga tko želi pobjeći od stresne svakodnevnice. Stoga preporučam svima da se s vremena na vrijeme zatvore u kuhinju, prepuste mašti i stvore nešto novo, poput srcolikih ukrasa čijim sam se stvaranjem i sama opuštala. I uopće nema razlike između ovih domaćih i kupovnih dekoracija zar ne?

Pročitaj više »

Prosinac za mene nije bio samo mjesec najljepših blagdana već i mjesec kreativnog "izražavanja" kroz koje su, uz razne blagdanske delicije, u mojoj kuhinji nastale i dvije tortice, jedna za proslavu krštenja te jedna za proslavu 10. rođendana. Tortice sam radila za dvije curice, sestre, i imala sam svu umjetničku slobodu osim što je dogovor bio da to budu jednostavne torte ukrašene slatkim vrhnjem. Iako naizgled jednostavne svaka ima ono nešto i danas vam donosim recept za prvu, onu za krštenje. Pročitajte u nastavku koja se priča krije u njezinom srcu.

Htjela sam da krsna torta odiše nježnošću ali opet da bude slatka na neki način. Vratim li se u prošlost i prisjetim li se svog djetinjstva, sjećam se puno ljubavi oko sebe, puno nježnosti i sebe ogrnute u bijelu mekanu dekicu. Sjećam se i da sam obožavala plišane medvjediće i ostale igračke, pazila sam na njih da im se nešto ne dogodi kao da se radi o životu ili smrti. Šalu na stranu, divne su to uspomene, to su uspomene koje griju srce i htjela sam ih pretočiti i u ovu tortu. Stoga sam ju cijelu odjenula u bijelo, u boju nježnosti, i oblikujući ruže pokušala dočarati tu mekanu dekicu, ma koliko to apstraktno bilo. Na vrhu su svoje mjesto dobile figurice koje su dočarale plišane igračke jer vjerujem da se i mala Tena, poput mene, možda već sad vezala uz neko plišano stvorenje od kojega se ne odvaja. Inače je ovo bilo prvi put da sam u istom danu radila dvije torte i zadovoljna sam kako je to na kraju ispalo jer se potvrdila ona da je često manje više i da se ne treba puno komplicirati da bi se napravilo nešto estetski lijepo a iznutra ukusno. I nije toliko bitno ni koliko torta lijepo izgleda već je bitna priča koja stoji iza njezinog nastanka. Za kraj samo mogu reći da sam sretna što sam kroz priču oblikovanu u ovu nježnu bijelu tortu mogla biti dijelom važnog dana u životu male Tene. 

Krenimo na recept. Nemam nažalost fotku presjeka torte budući da je kuma nosila tortu na poklon no radila sam ju po ovom receptu za voćni jogurt kolač koji je već na blogu, uz poneku sitnu promjenu, tako da možete zaviriti na link da vidite o čemu se radi.

Biskvit:

 

• 5 jaja
• 6 žlica šećera
• 6 žlica brašna
• pola dcl ulja
• pola dcl mlijeka
• pola praška za pecivo

Odvojite žutanjke od bjelanjaka. 

Žutanjke pjenasto umutite sa šećerom a bjelanjke istucite u čvrsti snijeg.

Snijeg lagano umiješajte u smjesu žutanjaka i šećera pa dodajte ulje i mlijeko i izmiksajte.

Na kraju dodajte brašno i prašak za pecivo pa lagano promiješajte žlicom da se sastojci povežu.

Pripremite okrugli kalup (ja sam koristila onaj promjera 26 cm) i obložite ga papirom za pečenje ili namastite. Pećnicu zagrijte na 180°C.

Smjesu ulijte u kalup i ravnomjerno ju rasporedite.
Kalup stavite u pećnicu i pecite biskvit nekih 10 do 15 minuta. Provjerite čačkalicom da li je biskvit gotov (ako čačkalica izlazi čista, to je to).
Izvadite biskvit iz pećnice i ostavite ga da se hladi tako par minuta pa ga onda izvadite iz kalupa da se ohladi do kraja.

Kad se biskvit ohladi, možete ga umotati u prozirnu foliju i na neko vrijeme ga staviti u hladnjak da se dodatno ohladi jer će se tada i lakše rezati.

Za ovu je tortu karakteristično to da je lagana i prevladava fina voćna krema, no ako ste ljubitelj više biskvitnih torti, možete povećati količine sastojaka za biskvit.

Krema:

 

• 3 voćna jogurta od jagode
• 22 dkg šećera u prahu
• 7 dcl slatkog vrhnja (prema želji može i više)
• 1 žličica želatine

U posudu stavite voćne jogurte i šećer u prahu pa izmiksajte.
Prema želji možete koristiti i voćni jogurt nekog drugog okusa.
No za koji god da se okus odlučite, radite li tortu ili kolač u sezoni tog voća, možete u kremu dodati i malo svježeg nasjeckanog voća da se okusi intenziviraju. Bez obzira na to, krema je jako ukusna na oba načina i s njom ne možete pogriješiti.

Slatko vrhnje čvrsto izmiksajte pa mu dodajte prethodno pripremljenu smjesu od voćnih jogurta i izmiksajte da se sve lijepo poveže.

Želatinu pripremite prema uputi s vrećice. U lončić stavite 4 žlice hladne vode pa u vodu dodajte 1 žličicu želatine. Vodu i želatinu zagrijte, kontinuirano mješajući da ne bude grudica. Nakon toga želatinu malo ohladite i dodajte ju u smjesu slatkog vrhnja i jogurta. Sve skupa izmiksajte i krema je spremna za filanje biskvita.

Slaganje i dekoriranje torte:

• slatko vrhnje
• ukrasi (životinjice)
• čokoladna slova

Slatko vrhnje čvrsto izmiksajte.
Krema je spremna, samo još trebate biskvit prerezati na 3 dijela. 

Slažite tortu sloj po sloj i filajte ju kremom, s tim da, želite li da vam torta bude ravna pri vrhu, slaganje torte završite onim dijelom biskvita koji je pri pečenju odnosno rezanju bio na dnu i okrenite ga naopako da bi na vrhu bio onaj lijepi ravan dio biskvita. Dakle, ide biskvit pa krema pa biskvit i opet krema i na kraju biskvit.

Premažite cijelu tortu slatkim vrhnjem i lijepo zagladite gornji dio i stranice.
Stranice torte ukrasite ružama od slatkog vrhnja.
Za oblikovanje ruža vam treba Wilton 1M nastavak no budući da ga ja nemam poslužila sam se najsličnijim nastavkom koji sam imala i improvizirala. 

Par ružica možete napraviti i na sredini torte da malo istaknete taj središnji dio.
Kao šećer na kraju, dodajte željene ukrase i čokoladnim slovima ispišite ime djeteta koje se krsti i to je to.

U slast!

Pročitaj više »

Dok službeno još traje ljeto, predlažem vam da napravite kekse s ljetnim motivima, poput sladoleda i razveselite svoje ukućane ili ih spakirate u kutijicu pa nosite kao poklon na roštiljadu ili neko druženje. Morate priznati da keksići u obliku sladoleda izgledaju neodoljivo, pa i bolje od nekih sladoleda u slastičarnicama, zar ne? Evo nekoliko zgodnih ideja za Ledo i ostale proizvođače sladoleda :).

Pročitaj više »

I u kuhinji se možemo baviti slikarstvom. Gotovo je nevjerojatno da umjesto papirnate podloge za slikanje možemo koristiti keks željenog oblika a da nam kistove, vodene bolje ili ugljen može zamijeniti royal icing. Da, i u kuhinji možete biti Pablo Picasso, iako na jedan drugačiji način.

Pročitaj više »