Život je lijep

Sjedim danas na terasi, uživam u divnom, sunčanom proljetnom danu, na trenutak se zagledam u daljinu i pomislim, kako je život lijep. Unatoč onim nekim manje lijepim danima kad nam nije sve po planu, jer svatko nekad ima pravo na loš dan, i unatoč tome što nam neke stvari možda nisu posložene kako bismo mi to htjeli, život uistinu ima svojih čari i čvrsto vjerujem da će se prije ili kasnije sve posložiti baš onako kako je za nas najbolje. Realno, imamo najmanje tisuću, ma što tisuću, mali "milijun" razloga za sreću. Oni su uvijek tu negdje oko nas, samo ih trebamo postati svjesni. Smatram da sam osobno svjesna toga odavno, živim život kakav želim živjeti, okružena sam ljudima koje želim u svojoj blizini i imam sve što mi je potrebno za sreću. Jednostavno znam što imam, koliko je dragocjeno to što imam i na tome sam zahvalna. Naravno da uvijek dobro dođe još koja sitnica koja čovjeka veseli, no kad imam ljubav, svoju obitelj i zdravlje, meni je srce veliko ko kuća. I često se pitam kako je moguće da toliko emocija stanuje u tom malom čudu. Ja sam vam osoba koja se svemu veseli puno više nego ljudi u mojoj okolini, to je sreća koja nema nikakve granice, ali isto tako kad sam tužna, to me pogađa puno više nego bih željela. Hvala Bogu što su takvi trenuci uistinu rijetkost.


Možda je tako zato što često gledam svijet kroz neke imaginarne ružičaste naočale a možda je to tako zato što u meni čuči jedan mali čovječuljak, nazovimo ga "optimist", koji je strpljiv i koji uspije sve nadvladati i izdići se iznad svega, još jači. Taj mali čovječuljak još uvijek mašta kad god mu se za to pruži prilika, sanja (pre)velike snove i nikad ne odustaje. To je isti onaj čovječuljak koji bi sve učinio za svoje najdraže i koji mi iz dana u dan govori da je samo nebo granica.

Kako god bilo, napokon sam odlučila dio bloga posvetiti i nekim psihološkim i lifestyle temama koje me zanimaju i o kojima razmišljam. Mislim da me na to nisu potaknule samo moje razigrane misle iako su one glavne "šefice", inicijatorice u svemu što osmislim već mi je u donošenju te odluke djelomično pomoglo i jedno ugodno popodne provedeno u iščitavanju najdražih časopisa iz tog područja: Lijepa i aktivna, Sensa magazin i magazin Lisa. Koliko sam inspiracije pokupila taj dan, nije ni čudo da sam odmah dobila i ideje za nove projekte. Samo sam se upitala, što još čekam, zašto to već nisam napravila? I tako sve kreće, bit će ovo nešto, prije svega, meni za dušu. A onda i za vas jer se nadam da ćete se i kroz te priče rado družiti sa mnom. Pisat ću povremeno o nekim ozbiljnijim temama no prevladavat će one opuštenije, nešto laganije teme, pisat ću o onome što će me u nekom trenutku inspirirati, veseliti, činiti sretnom. Dijelit ću s vama svoje misli, osjećaje, simpatične zgode i nezgode, crtice iz djetinjstva i života, možda pokoju priču o nekom mjestu koje sam posjetila i definitivno priče o malim stvarima koje život čine lijepim. Dio tog kutka bit će i priče o životnim radostima, priče o onome zbog čega sam zahvalna, priče o nekim mojim hobijima (vjerojatno niste znali da sam se bavila i streljaštvom :D), željama, stranicama koje pratim, osobama koje me inspiriraju, možda s vama podijelim i svoje crteže a ilustracije ćete uskoro moći pratiti i na novoj Facebook stranici i uživati u njima i u svom domu, ako vam se svide. Bit će tu i raznoraznih top ljestvica, priča o tome što sam naučila ili bih htjela naučiti, raznih savjeta, blagdanskih priča, pa čak i nekih anti-stres gastro tema o posuđu, uređenju kuhinje i kuhinjskim stvarima koje me vesele. U svakom slučaju bit će veselo i kreativno. I dalje će ovo biti gastro blog na prvom mjestu, no kako je previše toga što volim i što me čini sretnom, bilo je samo pitanje vremena kad ću si na blogu urediti i jedan takav happy kutak sebi za dušu

Dobro došli u ovaj moj anti-stres kutak gdje je samo pozitiva dozvoljena :)).

0 komentara :