Blagdani u domovima mojih čitatelja

Uvijek se veselim Božiću i našim tradicijama kao i stvaranju nekih novih pa mi se svidjela ideja da kroz priče čitatelja zajedno proslavimo blagdane, popričamo o običajima, našim uspomenama i svemu onom lijepom što se veže uz Božić. Svaka obitelj ima neke svoje tradicije a neki su nam običaji svima zajednički, no uistinu je lijepo slušati druge kad sa žarom pričaju o čaroliji Božića i Nove godine. S razlogom se kaže da to vrijeme donosi neku posebnu čaroliju sa sobom pa stoga danas imam za vas nekoliko divnih priča iz pera mojih čitatelja i prijatelja. Ovim im se putem zahvaljujem na otkrivanju svojih božićnih priča (Marija nam je poslala čak dvije priče) te se nadam da ćete uživati i još jednom se prisjetiti u čemu je bit božićnih i novogodišnjih blagdana. I nadam se da ćemo zajedničkim snagama uspjeti unijeti još malo blagdanske čarolije u vaše domove. Pa krenimo s prvom pričom.


Ana Jurina, Zagreb

U našoj obitelji Božić je oduvijek zauzimao posebno mjesto. Za mene, iščekivanje je započinjalo mojim rođendanom, zadnjeg dana u studenom. Ništa ljepše nego rođendan započeti kićenjem o ukrašavanjem kuće. I dan danas su mi božićne sijalice najdraži dio adventa. Kako nekada nije bilo supermarketa, adventske kalendare smo dobivali od tete iz Njemačke i, čak i sada kada sam matora tridesetogodišnjakinja, svake godine si kupim jedan i uživam u slatkim zalogajčićima koji odbrojavaju dana do Božića.

Nakon rođendana dolazio je Sveti Nikola i baba Luca (u moju obitelj nije dolazio Krampus) - moja jutena čarapica sa likom snješka uvijek je bila pobožno obješena u trpezariji i iščekivala taj veliki dan. Kada sam bila jako mala stavljala sam čizmicu i sjećam se da sam jedne godine, kao četverogodišnjakinja, skoro pola jutra provela u strahu da sam bila zločesta i nisam htjela gledati iza zavjese jer sam vjerovala da mi je umjesto slatkiša baba Lucija stavila žar u novu čizmicu i spalila ju. Jedva su me nagovorili da odem vidjeti što sam dobila i odahnula sam, više zbog divnih novih čizmica nego zbog slatkiša. 

Moja majka je obožavala peči kolače i radila ih je odlično. Sa kolačima se započinjalo tjedan dana prije Božića - prvo suvarci (suhi kolači) a na kraju mađarica, bijela pita, šubarice.. Bila sam glavni pomoćnik i dodavala jaje, mlijeko i ostalo potrebno i uživala u pričama kako se nekad slavilo i ispijanju bezbrojnih šalica čaja Zimski san.

Na Badnjak se išlo po bor, onaj pravi, mirišljavi, za kojeg si odmah znao s ulaznih vrata kada je u kući. Moj tata pati na to da uvijek ima najveći bor pa se često desilo da ni ne stane u dnevnu sobu i da moramo rezati vrh. Dok bi mi djeca kitili bor - što je kroz godine spalo na mene i mlađeg brata, mama je pravila večeru - zagrebački odrezak za muške i pohane “nožice” (odrezak) šarana za nas ženske, uz ogromnu zdjelu krumpir salate. Kod nas je glavni božićni objed bio badnja večera a na sam Božić bi mama uzela pauzu i odahnula od kuhanja.

Nekako vrlo rano smo skužili da sve ono s Djedom Mrazom i nije za pravo pa smo poklone otvarali na Badnjak. Nismo bili bogati i većinom su to bile sitnice i slatkiši ali ta toplina doma, to iščekivanje, bilo je bolje od ikojeg poklona. Voljela sam kao mala jednostavno dovuću mali tepih kraj bora, sjediti na podu i gledati se u kuglicu. Znate ono kada vam nos izgleda ogromno a oči male? Tu bih uvijek utonula u svoj svijet mašte i uživala.

Danas imam svoju malu obitelj od dva člana - muž i ja. Ove godine biti će naš četvrti zajednički Božić u našem stanu. Planiram ponovo nabaviti pravi bor (imali smo ga samo prve godine, druge ne zbog mačke a prošle zbog tragedije u obitelji), okititi ga i ispeći bar jednu vrstu kolača. Nemam živaca kao moja majka za deset vrsta pa ću se kao većina modernih domaćica malo prošvercati sa kupovnima, nešto napraviti više sebi za gušt a za badnju večeru, koju i dalje smatram glavnom, još više od kad imam svog dragog koji je rođen na Badnjak, planiram provesti doma sa dragim, uz kuhano vino, zagrebačke odreske i - francusku salatu. Jer je to tradicija u njegovoj obitelji pa smo složili kompromis.

Period od mog rođendana do Nove godine i dalje mi je najdraži dio godine i mislim da će tako uvijek i ostati. A jednog dana kada budem imala svoju malu mrvu, bolje joj je da se pazi, jer nikad ne znaš od kud baba Luca viri!

Marija Duić, Dugo Selo

Prosinac je. Došašće. Srce polako skakuće od radosti jer nam se bliži Božić. Prolazi nedjelja po nedjelja. Odlazak na misu ispunjava onaj božićni duh u meni i čini me veselijom i sretnijom. Tjedan dana prije Božića polako pravimo kolače jer kraj dvoje male djece nemoguće je napraviti sve u dan-dva. To su obično sitni kolači: kokos kiflice, rafaelo kuglice, kesten kuglice, čokoladne kuglice, marcipan oblatne, salama sa želeom, kuglice s višnjama, kokos kuglice. Usput se prave i domaći mlinci koje će upotpuniti blagdanski stol. Na sam Badnjak ne znam odakle prvo krenuti. Čišćenje kuće, priprema bora, kuglica, ukrasa, završavanje ostalih poslova koje nismo stigli. Post je, za ručak riba, krumpir salata ili pomfrit i zelena salata. Kad prođe ručak, opere se suđe pa odemo gore okititi svoj mali bor u boravku čisto zbog djece jer je maloj to veliki užitak kada pomaže mami stavljati kuglice, a uz to je i ljepši ugođaj sjediti u sobi kada oko tebe sve zrači Božićem. Oko 17 h siđemo dolje i idemo kititi veliki bor. To radimo baka i ja dok ostali sjede i nadgledaju cijelu situaciju. Ovaj bor kitimo sa licitarskim srcima. Kad je bor gotov ispod bora složimo jaslice i uključimo lampice. To je to! Radost je tu! Zatim odemo gore po poklone i donesemo ih dole pod bor. Čestitamo si međusobno Božić i razmijenimo poklone. Na stolu su pripremljene pjesmarice s božićnim pjesmama. Okupimo se svi zajedno na kauč i fotelju i pjevamo radosno, iz svega glasa i iz srca. Naravno, od mene se očekuje da prva započnem kako bi me mogli svi ostali lakše pratiti. Kada sve otpjevamo što znamo u srcu plamti duh Božića, radost, veselje i obuzme me toplina u krugu obitelji (baka, deda, djeca, suprug i ja). Svi smo veseli, raspoloženi. Pošto ne mogu zbog djece ići na pravu Polnoćku u 24h, odem u 20 h. Kada se vratim, družimo se u toplini doma puni snage jer je Isus s nama. Ujutro, na sam Božić u  9.30 idemo s djecom na misu gdje su svi radosni, veseli, nasmijanih lica i svi jedni drugima čestitaju rođenje Isusovo. Kada se vratimo sprema se ručak ( juha, pečena svinjetina s mlincima, salata). Popodne ili odemo u goste  kod rodbine ili oni dođu k nama na kolače. Navečer pogledamo neki film uz kolače ako imamo uvjeta, a ako ne, onda kada djeca odu spavati.

Ono što me posebno veselilo još dok sam bila mala su položaji koji su na sam Badnjak dolazili rano ujutro rodbini i prijateljima čestitati Adama i Evu, poželili domaćinima zdravlja, sreće, i svega obilja u idućoj godini dok bi ih domaćica po glavi posipala kukuruzom. Navečer bi dolazili Betlemaši (grupica muških koji su se obukli u Adama, Evu, vraga, Boga i anđela noseći u rukama betlehemsku štalicu) i izrecitirali jedan igrokaz, a domaćini bi ih darivali onime što su imali.

Božić je za mene obitelj na okupu, za blagdanskim stolom, kolači, odlazak na Polnoćku, kićenje bora, svjetlost i lampica u toplini doma. Nijedan dan, niti jedan blagdan ne može zamijeniti Božić. Nažalost brzo prođe, ali bit je u tome da nas veseli samo iščekivanje i pripreme oko njega. Budite svi sretni i veseli, uživajte sa svojom obitelji jer je to ono što nas najviše ispunjava! Od srca Vam svima želim sretan i blagoslovljen Božić!

Marija Mažar, Rijeka

NAŠ BOŽIĆ

Božić. Jedna riječ, pet slova, bezbroj emocija. Pamtim Božiće kad sam bila mala djevojčica, vremena su bila drugačija, sve je bilo toplije, iskrenije, mirnije… Prava jelka, kuglice koje nisu bile plastične, miris kolača danima bi se prije Božića širio domom kao i ona blaga nervoza jer je mama naravno uvijek htjela da sve bude savršeno. S nekim odraslijim danima i ludim godinama Božić mi se pretvorio u razmišljanje gdje ću ići vani i naravno, što ću odjenuti. No, onda se jednom životnom čarolijom sve vratilo na staro i Božić opet postaje jedan od najvažnijih mi dana u godini, a euforija koja me hvata jednaka je onoj kad sam bila uzbuđena djevojčica koja s nestrpljenjem čeka ponoć i poklone ispod bora… U biti, nije, euforija je sada puno veća, gotovo opipljiva. Naime, postali smo roditelji, i suprug i ja ne skrivamo uzbuđenje dok jedva čekamo našoj trogodišnjoj princezi prirediti dane za pamćenje. Možda se i neće sjećati kolača, arancina, lampica, kićenja, bezbroj svijeća i ukrasa, ali njezin osmijeh na licu i sreća dok osjeća da se događa nešto posebno je neprocjenjiva. Naš Božić, to smo mi. Zajedno u svim pripremama, ludostima, zajedno u svim trenucima. Od pisanja pisma Djedu Božićnjaku, kolača, kićenja, svakodnevnih razgovora kada je više taj Božić i kako će nam Djed Božićnjak ući u kuću, pripreme čestitki… Božić se ne krije u darovima, krije se u srcima, a naša srca su veća otkad je jedna plavušica zagospodarila našim životima.
  
Draga Emina, hvala što si me pozvala da podijelim s tobom i tvojim čitateljima naš doživljaj ovog čarobnog doba godine. Tebi, tvojoj obitelji i svim čitateljima tvog predivnog bloga želim sretan Božić, ispunjen ljubavlju, srećom i dobrim emocijama.  

Tamara Rogić, relacija Rijeka/Francuska

BOŽIĆ U MENI

Božić je za mene doba godine koji podliježe isključivo duhovnoj vrijednosnoj ljestvici. Nema tog okićenog božićnog drvca i nema te sjajne kuglice koja može nadomjestiti čaroliju koja se odvija ispod grudnog koša. U godinama iza mene bilo je trenutaka kada sam negodovala zbog napuhanog komercijalizma koji se uvukao u svaku poru blagdana i na taj način kreirao masovnu euforiju koja nema veze sa pravim duhom i onime što bi Božić i vrijeme oko njega trebali predstavljati. Sada znam da je ono što vidimo u svijetu oko sebe ipak samo odraz unutarnjeg stanja, i ne zamaram se društveno nametnutim blještavilom nego njegujem taj istinski osjećaj radosti u sebi, dajem ljubav i koristim to vrijeme da elaboriram vlastita postignuća i propuste u protekloj godini. Ove ga godine nažalost neću provesti u krugu obitelji, nego u dalekoj Francuskoj sa svojim životnim suputnikom, ali čestitke su napisane i poslane, a dom skromno podsjeća na iščekivanje proslave Kristovog rođendana. Duh Božića je ionako u meni, a pored toga sve ostalo ima samo prividni sjaj. Sretan Božić svima od srca. 

Josipa Leko Šimić, Rijeka

Obožavam blagdane, a moja obitelj je tradicionalna kada su običaji u pitanju. Svake nedjelje u prosincu palimo svijeće, a tijekom mjeseca ukrašavamo kuću različitim detaljima, ali ništa pretjerano prije samog Badnjaka. Istina, uvijek se bunim kako bi ukrasila jelku i sve pripremila par dana (čitaj tjedana J) ranije, ali muž je tvrd orah. Ove godine sam shvatila i zašto, bilo je lijepo našem sinu reći da na Badnjak kitimo jelku, zvučalo je i bilo posebno. Uglavnom je okićena detaljima koje sami napravimo. Zbog obveza ove godine, nažalost, nisam uspjela puno toga napraviti, ali iduće mi je u planu izraditi nove detalje za jelku i kuću. Moja obitelj darove otvara u božićno jutro, a blagdansko vrijeme provodimo u krugu obitelji i najbližih prijatelja. Što se hrane tiče na Badnjak jedemo bakalar na bijelo i ribu, a za božićni ručak uvijek imamo neko novo glavno jelo. Od kolača glavni su medenjaci, a radimo i londonere, vanilin kiflice ili brownies u različitim kombinacijama. Za Novu godinu uvijek radim tortu od čokolade i, najčešće, naranče.

Misha Markić, relacija Beograd/Hrvatska

Za sebe mogu napisati da sam jedna od onih srećnica kojima se život posložio tako da slave duple Božiće, Uskrse, pa čak i Nove Godine. Kako sam sa sobom u svoju novu Hrvatsku porodicu donela i običaje Pravoslavlja, feštanju kao da nema kraja. Šalu na stranu, sebe ne smatram fanatično religioznom osobom, no od kad postojim poštuju se i slave Božić i Uskrs. To su oni retki trenuci kad smo svi na okupu, kada vladaju mir, radost i kada se iznova prepričavaju zanimljive dogodovštine i anegdote.
 

Kako nam se Božić opasno približio, ovih nekoliko dana pre koristimo za obavljanje kućanskih poslova (pospremanje, uređivanje i lagano ukrašavanje). Znam da tradicija ne podržava ukrašavanje bora pre Badnjaka, no mi si dopustimo par dana dužeg uživanja u krasnom drvcetu jer eto, volimo sjaj lampica, volimo tu uvertiru u Božićno raspoloženje (ma koga zavaravam, to ja samo tražim izgovor da pod bor stavim sve poklone, pa onda kao zločesto dete gledam ukućane koji se bore sami sa sobom da ne pokleknu i ne otvore jedan).
 
Badnjak je uglavnom rezervisan za pripremu ribe, te slastica za sutradan. Na Božić neko odlazi na misu, neko ostaje doma i dočekuje povratak ostalih iz crkve uz toplu kavu ili čaj, potom sledi doručak, pa ručak uz otvaranje poklona (pojedinci svoje počinju otvarati i tik iza ponoći ). Uglavnom, dan prolazi u neumerenom jelu, smehu, gledanju Božićnih filmova, neretko se nakon ručka uputimo u dužu šetnju kroz šumu, ili uz jezero.
 

Nakon proslave Nove Godine, slede pripreme za Pravoslavni Božić koji slavi apsolutno istu stvar kao i Katolički - rođenje Isusa Hrista. Za ovaj Božić uglavnom sam glavna i odgovorna ja. Na Badnjak, 6.1. odlazimo u šumu po Badnjak - grana hrasta ili cera s lišćem koje je uvek suvo, pripremamo slamu i pšenicu u jedan lepi aranžman. Potom pripremamo posna jela i to uvek u neparnom broju (primer: riba, batat i šampinjoni). Potom uveče umesim Božićnu pogaču koja se još zove i česnica, a posebna je po tome što negde u pogaču sakrijem novčić. Velika je radost u kući sutradan, na Božić, kada u krug okrećemo i rukama prelamamo česnicu - jer onaj koji si odlomi parče s novčićem cele godine imaće sreće i prosperiteta. Taj se novčić uvek čuva.
 

Uveče kasno na Badnjak palimo onaj prethodno pripremljeni... nazovimo ga ''aranžman'', odnosno Badnjak od hrastovih grana i okupljamo se oko vatre uz čašu kuvanog vina ili rakije. U ponoć se čestita Božić (u Pravoslavnoj veri to se čini sa ''Hristos se rodi'' na šta se odgovara sa ''Vaistinu/Uistinu se rodi'') i tek kada Badnjak dogori, odlazimo na spavanje.
 
Ujutro je običaj delove izgorelog Badnjaka odneti u baštu i staviti po komadić pored voćki, ili povrćki za bolji rast i napredak. Na dan Božića običaj je otići na liturgiju, no kako ja nisam u blizini Pravoslavne crkve, taj deo preskačemo, pa krećemo s doručkom. Običaj je da na stolu celi dan gori voštana sveća usađena u posudu sa pšenicom. Doručkujemo česnicu, marmeladu, palačinke sa orasima ili nešto laganije, pošto je ručak uvek obilan (čorba, različite salate, umaci, prelivi, pečenica, sarma), a potom ide desert: mačije oči su nam nekako favorit. Naravno, bude tu i mađarice, suvih kolača, ma čega sve ne. Na dan Božića se ne ide nikuda iz kuće, eventualno do bake ako ona kojim slučajem nije prva došla k nama. Ono što je zanimljivo je da imamo i položajnika, odnosno osobu koja prva ujutro dođe k nama u dom ugostimo doručkom i prigodnim darom. Uglavnom je to neko od dece.

Još nekoliko običaja koje nosim iz svoje porodice su da se na Badnjak/Božić ne izbacuje smeće iz kuće 3 dana, ne pozajmljuje se od drugih, ukoliko neko ima kakvih dugova, valjalo bi da ih vrati. A najvažnije od svega - razmirice, svađa i bilo kakvo neslaganje su zabranjeni.

Marija Duić, Gundinci

Badnjak je. Ujutro rano oko 6-7 h dolaze položaji. Čestitaju Adama i Evu i onda ih mama posipa kukuruzom po glavi dok oni izgovaraju/recitiraju što žele cijeloj obitelji u Novoj godini. I tako ih zna biti 5,6,7. Zatim mama polako priprema posni ručak (paradajz juhu, ribu, krumpir salatu, valjuške sa orasima i šećerom). Danas nema ništa slatkoga! Završavamo kolače. Prije smo uvijek imali sitne kolače, ali kako je to svake godine isto i uvijek ostaje jako dugo, sada napravimo neka dva kremasta kolača, pa za Novu godinu opet svježe. Poslije ručka žurimo oprati suđe, dovršiti spremanje kuće kako bi se mogao unijeti bor. Bor unosi tata. Svi s nestrpljenjem čekamo da ga okitimo i upalimo lampice. Kada je bor gotov, završavamo sve poslove, a onda tata ode po slamu zavezanu u deku i unese u kući. Poželi nam sretan Božić i slavno Isusovo porođenje. Izmolimo se,a onda navalimo na deku tražeći ono što nam je Isus donio. U slami bude čokoladica, bombona i slično, a slame po cijeloj sobi i hodniku. Zatim veceramo. Nakon večere počnu dolaziti Betlemaši (stariji dečki,njih 5). Izvedu igrokaz, a onda ih darivamo. Prije su to bile jabuke, orasi, čokolade, a danas se to sve svelo na novac. Dok sjedimo svi u toplini doma, gledajući neki film ili nešto zanimljivo na televiziji, izredaju se njih jos 3-4 grupe, a nekad i više. Netko si još malo odrijema, odmori, a onda se krenemo oblačiti za Polnoćku. Cijela obitelj ide, osim ako je netko išao na malu Polnoćku pa ostane kod kuće. Kada se vratimo s Polnoćke, puni snage, radosti i veselja jer nam se Isus rodio, mama stavlja na stol pečenu kobasicu, kuhana rebra, kruh, krastavce pa uzmemo tko može jesti i onda napokon možemo uzeti kolača!
 

Ujutro idemo svi na misu, ručamo i onda se družimo svi kod kuće jer to je obiteljski blagdan. Svi smo radosni i puni pozitivne energije. Kad si stariji gubiš malo osjećaj da je Božić. Zato otvorite svoje srce, pustite ono dijete što čuči u vama i uźivajte u Božiću! Sretan i blagoslovljen Božić svim ljudima!
 
I eto nas na kraju.. Nadam se da ste uživali u pričama a meni samo preostaje da vam svima još jednom poželim sretan Božić i sretnu Novu 2015. Uživajte u malim stvarima koje život donosi i budite sretni, iskoristite svaki trenutak najbolje što možete i okružite se ljudima koje volite.

0 komentara :